Egzotičan i opor zvuk

Ustanova
“Ivan Matetić Ronjgov”

Istarsku ljestvicu mogli bismo slobodno nazvati i Matetićevom ljestvicom, jer je ona rezultat dvadesetpetogodišnjeg rada, istraživanja, razmišljanja, traženja i upornosti maestra.

Osnovna misao vodilja toga rada bilo je zapravo pitanje:

– Kako zapisati netemperirano muziciranje Istre, Primorja i otoka?

Trebalo je pronaći „ključ“ – sistem po kojem bi se ova narodna, netemperirana, originalna i arhaična glazba zapisala i tako sačuvala.

Rješenje je bio kompromis – posebna ljestvica, zapravo niz od šest tonova čiji ugođaj daje doživljaj i prizvuk prepoznatjivog glazbenog izričaja našeg zavičaja.

Prema područjima i načinu pjevanja razlikuju se četiri varijante ljestvičnog niza.

Raspravu o istarskoj ljestvici objavio je Matetić 1925. godine u glazbenom časopisu Sveta Cecilija, u kojem teorijski objašnjava zakonitosti po kojima pjeva narod njegovog kraja.

Za sve svoje zapise u istarskoj ljestvici sam Matetić  kaže da su približno točni u odnosu na originalno narodno pjevanje, ali tako osmišljena ljestvica vremenom je pokazala izvrsne rezultate u narodnoj i umjetničkoj glazbi.

Čim čujemo prve tonove, male intervale, dvoglasje prepoznajemo glazbeni „naš ton“ Istre, Primorja i otoka, u kojem se čuje i naše „ča“.

„Priča“ o istarskoj ljestvici, a pogotovo znanje, traži više informacija, pa za one koji žele više, sve se to može naći u Ustanovi „Ivan Matetić Ronjgov“ – videoteka, stručna literatura, CD-i, fotodokumentacija i dr.

Istarska ljestvica je umnogome doprinjela lakšem melografiranju glazbenog narodnog stvaralaštva našeg šireg zavičaja, posebno u umjetničkoj glazbi.

>>>> 4. tip istarske ljestvice (pisano u dvoglasju, kako se i izvodi)